Croatia’s demographic twilight: Only 38,830 children were born last year, our birth rate is falling rapidly…

Po cijenama nekretnina kao da se rodilo 380k

Kako to kad nam je drzava puna velikih domoljuba koji hodaju za zivot i kojima je jako stalo do hrvatskog nataliteta, kako to da se oni ne rasplode???

ajme, neee. /s

Sve će to ministarstvo demografije riješiti, ne brinite se

Jesmo li probali sa dobrim socijalnim politikama, drzavno osiguranim poslovima za sve, dobrom zastitom radnika i ulaganjem u infrastrukturu, stanovanje, skole, vrtice? Jesmo? Kakav nam je onda bio natalitet?

Hvala bogu na tome, svatko tko se nije rodio ovdje se spasio.

*Puc puc puc*

A jbt morat ću do urologa

Pa čekaj malo za ovo nije porast rođenih u odnosu na godinu prije? Zašto takav naslov ako ide na bolje? Mislim ok nije pozitivan prirastaj ali tesko je ocekivat da cemo u sljedecih 10 godina imat pozitivan prirastaj bez nekih ogromnih promjena

EDIT: Usa sam u članak i vidio da je brojka zapravo 32 tisuce a ne 38 tisuca ko u naslovu. Kako su uspili napravit toliku gresku 2 i 8 su doslovno udaljeni za pola tipkovnice

>Sve više žena traži informacije o pobačaju, lani je bilo 1.674 abortusa

Netko nas sabotira

Pa eto, meni se lani rodilo dijete. Istina, u Beču, ali premijer mi je rekao “Auf Wiedersehen, bis bald”, a tko sam ja da mu proturječim…

U naslovu ste falili za 6000 beba.

Užasno sam zabrinut, evo neću moći spavati od brige.

Jebga, penzici slabo radjaju. Mozda da stave viagru na listu lijekova bez participacije?

Sve što ne valja izumire, ovaj glupi narod više ne zaslužuje

Problem je što biti roditelj traži odricanja, velika. I prije je tako bilo, ali prije, ako ćemo iskreno, ljudi nisu imali što drugo raditi plus društvo nam je bilo mnogo patrijarhalnije a i trebalo je ispomoći u kućanstvu (pogotovo na selima).

Glavni motivi za razmnožavanje (ako izuzmemo onu – ja želim biti roditelj i imati sina/kći jer sam oduvijek o tome maštao) su ili ispomoć u kućanstvu (što je gotovo nestalo u potpunosti, osim kod roma), ili strah od starosti i potreba imati nekoga da se brine o tebi u poodmakloj dobi (još jedan “plemeniti” razlog). Sveli smo se uglavnom na ekipu koja ima veliku želju imati djecu, i kako vidimo tih i takvih nije ni približno dovoljno, u usporedbi sa nekim prijašnjim vremenima kada je bilo društvena norma imati djecu (svi, pa čak i oni koji baš djecu i ne žele).

Čini se da smo došli do civilizacijske točke kada su neke druge stvari totalno nadjačale naš urođeni nagon za razmnožavanjem.

A tu su i sekundarni faktori koji definitivno ne pomažu (iako ne bih rekao da su glavni uzrok). Novac. Stanovanje je užasno skupo, kuće postaju luksuz bogatih. Obitelj treba dvije plaće za ikakav normalan život. Prije je to funkcioniralo tako da je otac privređivao a majka je mogla biti potpuno posvećena samo djeci.

Dolazimo i do patrijarhalnog aspekta kojeg sam se malo dotakao. Dakle otac radi, donosi pare, a u slobodno vrijeme hoće li biti otac godine, ili odsutni otac koji radi što god hoće njegov je odabir, društvo je to sve toleriralo bilo je normalno *”on je ipak muško, ne?”*, a na ženi je bilo da šuti, odgaja djecu i služi gospodina muža, koji ju tu i tamo napumpa kad mu se sprdne. Takvo društvo stvara hrpetinu djece. Mužu super – radi što god hoće, a ženu nitko ništa ne pita. Nije teško vidjeti zašto bliskoistočne zemlje, te kojekakve druge zemlje trećeg svijeta imaju toliki natalitet, kod njih je patrijarhalnost 120%. Mi smo se patrijarhalnog razmišljanja u velikoj mjeri otarasili.

Dakle što je žena? Služavka i rasplodna kobila, ili ljudsko biće sa svojim željama i snovima?

Jer, osim povratka na stare sustave vrijednosti, ja ne vidim kako potaknuti ljude da štancaju djecu. Jednostavno ne žele, radije bi nekako drukčije provodili vrijeme nego bili roditelji. To je srž problema i neugodna istina koju se nitko ne usudi spomenuti.