Miešani većinsko-proporcionalni sistem (MMP) je sistem izbora članova parlamenta koji se korsiti u Novom zelandu i Njemačkoj. Prema tom sistemu, jedan dio zastupnika se bira u izbornim jedinicama, gdje svaka jedinica ima jednog zastupnika, a druga polovica se bira prema stranačkim listovima.
Kada izađete na izbore dobijete dva papira. Na jednom papiru dajete glas za kandidata koji želite da predstavlja vas i vašu zajednicu u saboru, a na drugome dajete glas političkoj stranci sa kojom se najviše slažete. Koliko zastupnika u saboru dobiva koja stranka ovisi o tom drugom glasu. U pravilu, ako stranka dobije 30% glasova dobit će i 30% saborskih mjesta. Ta mjesta će se prvo dobiti oni zastupnici iz stranke koji su osvojili utrku u jednoj od zbornih jedinica, a zatim kandidati sa stranačke liste objavljene prije izbora.
Da stranka uđe u sabor potrebno je da ili osvoji utrku u jednoj od izbornih jedinica ili da pređe izborni prag od 5%. Za podjelu saborskih mejsta među strankama sam koristio Sainte-Laguëovu metodu koju koriste u Novom Zelandu i koja naspram D’Hontove metode malćice favorizira manje stranke.
Svaka jedinica na gornjoj karti trebala bi imati oko 55 tisuća stanovnika, no to svakako nije slučaj. Bilo je jako teško nacrtati jedinice tako da sve budu iste veličine i primarno sam se držao granica općina i županija. Grad zadar je dobar primjer; ima 70 tisuća stanovnika, znači prevelik je da bude jedna izborna jedinica. No nemam podatke koliko stanovnika živi u kojem djelu grada pa nisam mogao pravilno podijeliti grad. Jedino što sam napravio je prebacio otoke koji su pod upravom grada i stavio ih u drugu jedinicu.
Također je bilo teško doći do izbornih rezultata, pogotovo kada su u pitanju koalicije. Izborne koalicije funkioniraju jaku drugačije u MMP sistemu. Oko Zagreba i Splita je također bilo problema, jer nisam mogao naći točne podatke za svaki kotar/četvrt, nego sam gledao nasumična biračka mjesta i u velikoj većini bi HDZ imao 25-30% i bio najviša stranka. Zastupnike manjina i zastupnike iz inozemstva sam ostavio netaknute,
Tu se nadovezujem na koalicije pod MMP sistemima; vrlo je vjerojatno da bi Možemo i SDP napravili dogovor da će samo jedno od njih dvoje imat kandidate u nekim jedinicama kako nebi podjelili glas ljevice na primjer. Vrlo su male šanse da bi karta bila ovako podjeljena između samo dvije stranke da se ovakav sistem zapravo uvede.
Ovaj se sistem zapravo koristio na izborima 1992. i 1995., sa nekim (važnim) razlikama. Ja ga preferiram iz par razloga. Prvi je da nam daje zastupnike koji moraju biti povezani sa svojim biračima. Svaki građanin će znati točno koja osoba zastupa njega i njegovu općinu i znati će točno kako im se obratiti. Drugi razlog je da je ovaj sistem proporcionalniji od trenutnog jer se gleda udio osvojenih glasova u cijeloj državi, a nije podijeljen među više izbornih jedinica. Više od 8 tisuća glasova koje su Domovinski pokret i Pravo i Pravda dobili u 8. izbornoj jedinici uopće nisu marili, a u ovom sistemu i te kako su važni. To me vodi to trećeg razloga, a to je da omogućuje ljudima da podržavaju stranke koje nisu prisutne u njihovoj regiji.
Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno pitajte. Cilj ove objave je bilo educirati i potaknuti raspravu o izbornoj reformi i generalno o tome kako unaprijediti Hrvatskoj demokraciju.
1 Comment
Miešani većinsko-proporcionalni sistem (MMP) je sistem izbora članova parlamenta koji se korsiti u Novom zelandu i Njemačkoj. Prema tom sistemu, jedan dio zastupnika se bira u izbornim jedinicama, gdje svaka jedinica ima jednog zastupnika, a druga polovica se bira prema stranačkim listovima.
Kada izađete na izbore dobijete dva papira. Na jednom papiru dajete glas za kandidata koji želite da predstavlja vas i vašu zajednicu u saboru, a na drugome dajete glas političkoj stranci sa kojom se najviše slažete. Koliko zastupnika u saboru dobiva koja stranka ovisi o tom drugom glasu. U pravilu, ako stranka dobije 30% glasova dobit će i 30% saborskih mjesta. Ta mjesta će se prvo dobiti oni zastupnici iz stranke koji su osvojili utrku u jednoj od zbornih jedinica, a zatim kandidati sa stranačke liste objavljene prije izbora.
Da stranka uđe u sabor potrebno je da ili osvoji utrku u jednoj od izbornih jedinica ili da pređe izborni prag od 5%. Za podjelu saborskih mejsta među strankama sam koristio Sainte-Laguëovu metodu koju koriste u Novom Zelandu i koja naspram D’Hontove metode malćice favorizira manje stranke.
Svaka jedinica na gornjoj karti trebala bi imati oko 55 tisuća stanovnika, no to svakako nije slučaj. Bilo je jako teško nacrtati jedinice tako da sve budu iste veličine i primarno sam se držao granica općina i županija. Grad zadar je dobar primjer; ima 70 tisuća stanovnika, znači prevelik je da bude jedna izborna jedinica. No nemam podatke koliko stanovnika živi u kojem djelu grada pa nisam mogao pravilno podijeliti grad. Jedino što sam napravio je prebacio otoke koji su pod upravom grada i stavio ih u drugu jedinicu.
Također je bilo teško doći do izbornih rezultata, pogotovo kada su u pitanju koalicije. Izborne koalicije funkioniraju jaku drugačije u MMP sistemu. Oko Zagreba i Splita je također bilo problema, jer nisam mogao naći točne podatke za svaki kotar/četvrt, nego sam gledao nasumična biračka mjesta i u velikoj većini bi HDZ imao 25-30% i bio najviša stranka. Zastupnike manjina i zastupnike iz inozemstva sam ostavio netaknute,
Tu se nadovezujem na koalicije pod MMP sistemima; vrlo je vjerojatno da bi Možemo i SDP napravili dogovor da će samo jedno od njih dvoje imat kandidate u nekim jedinicama kako nebi podjelili glas ljevice na primjer. Vrlo su male šanse da bi karta bila ovako podjeljena između samo dvije stranke da se ovakav sistem zapravo uvede.
Ovaj se sistem zapravo koristio na izborima 1992. i 1995., sa nekim (važnim) razlikama. Ja ga preferiram iz par razloga. Prvi je da nam daje zastupnike koji moraju biti povezani sa svojim biračima. Svaki građanin će znati točno koja osoba zastupa njega i njegovu općinu i znati će točno kako im se obratiti. Drugi razlog je da je ovaj sistem proporcionalniji od trenutnog jer se gleda udio osvojenih glasova u cijeloj državi, a nije podijeljen među više izbornih jedinica. Više od 8 tisuća glasova koje su Domovinski pokret i Pravo i Pravda dobili u 8. izbornoj jedinici uopće nisu marili, a u ovom sistemu i te kako su važni. To me vodi to trećeg razloga, a to je da omogućuje ljudima da podržavaju stranke koje nisu prisutne u njihovoj regiji.
Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno pitajte. Cilj ove objave je bilo educirati i potaknuti raspravu o izbornoj reformi i generalno o tome kako unaprijediti Hrvatskoj demokraciju.