Our immigration policy is crazy: Workers from India are desirable, students are not!

https://www.tportal.hr/komentatori/clanak/imigracijska-politika-nam-je-suluda-radnici-iz-indije-pozeljni-studenti-ne-foto-20241015

Posted by Anketkraft

8 Comments

  1. Mozda je elitu strah da bi ti visokoobrazovani stranci mogli pozeljeti ostati ovdje i uzeti im poslove. Dok ih uzimaju onim fizickim radnicima sve je ok.

  2. Da iznesem jedno kontroverzno stajalište – da nije do toga da hrvatskoj momentarno više trebaju fizički radnici nego studenti?

  3. Nemamo imigrantsku politiku. Ide kako ide samo od sebe…nitko u ovoj zemlji ne planira što i kako ćemo za 5, 10 ili 20 godina…

  4. Studentski ugovori nose manje love drzavi – jer su manji porezi
    A poslodavcima manje opterecenje

    S dr str: studenti su pametni i ne daju se vise zahebavat
    Strane radnike je lakse iskoristavati i maltrerirat

  5. Sve i da je imigracija dobra za gospodarstvo trebalo bi je zaustaviti a kako znamo da domaćim radnicima samo šteti ne postoji niti jedan argument protiv vraćanja kvota

  6. Što je loše u tome da se upisne kvote smanjuju? Manje uhljeba na raznim fakultetima menadžmenta i prometa?

    Kvote je trebalo početi smanjivati prije 10 godina.

  7. NuclearAssault73 on

    Ovo za što se ona zalaže je stvaranje samo još jednog dodatnog kanala za uvoz jeftine radne snage i osiguravanje posla bezbrojnim provatnim sveučilištima, tim “štancaonicama diploma” kako ih zovu na Zapadu.

    U Australiji, Irskoj i Kanadi se to pretvorilo u masovno naseljavanje stotina tisuća Indijaca i Pakistanaca i ostalih SubCona.

    Ti “studenti” dolaze isključivo zato da se dokopaju državljanstva kako bi mogli ostati i dovesti što više obitelji. Dapače, mnogi čim upadnu počinju kopati u suradnji sa NVO-ima i bogatim kartelom imigracijskih odvjetnika da dovuku obitelji iako su studenti. Velik broj ih odmah traži sve opcije socijale, manje-više SVI odmah počinju raditi, studiraju minimalno i a zapravo broje godine do stjecanja držsvljanstva.

    Drugim riječima, faksovi/sveučilišta u praksi funkcioniraju kao firme za uvoz radne snage odnosno kao krijumčari imigranata. Za to dobivaju školarine od studenata koje su zapravo naknade kakve imigranti isplaćuju uvoznicima ljudi ili krijmčarima preko granice. Hoće li oni studirati ili ne – zapravo ih nije briga. Novac su uzeli. I uzimat će još svake godine za školarine većinski formalno upisanih stranaca tj imgrantskih radnika.

    Dapače, stvar je otišla toliko daleko da su u Kanadi pootvarana sveučilišta koja se na svojim web stranicama i prospektima predstavljaju fotografijama nasmijanih studenata koji sjede u parku na engleskoj travi, okruženi viktorijanskim zgradama sveučilišta koja nose pompozna, aristokratski zvučeća britanska imena, dok se u praksi radi o običnom zakupljenom dućanu uz cestu, poslovnom prostoru na parkingu u Torontu. I, da – to je legalno – imaju dopusnicu od države.

    Te stvari su već počele i kod nas – prije par dana stranac se dočepao hrvatske u svojstvu stranog studenta na RGN-u, sredio papire, platio školarinu i – nestao. Javio se nakon skoro mjesec dana iz Zapadne Evrope da su ga po noći napali i da je stoga morao pobjeći iz Hrvatske jer njemu tu nije sigurno. RGN-ovci su to spremno potvrdili priču tj da im se javio i da se tu radi o napadu zbog “boje kože” – jer je on to tako rekao.

    Uz put, u više kanadskih gradova su ovih dana održane masovne demonstracije tih stranih studenata koji su zapravo paravan za još jedan način masovnog uvoza strane radne snage. Jedini zahtjev – kanadska državljanstva i dovlačenje obitelji. Više niti ne pokušavaju to prikriti. Priče o tome kako su došli studirati, diplomirati i vratiti se natrag su oduvijek bile bajka, naravno.

    Ova izjava ekipe s ekonomskog instituta ZG je koordinirana s HUP-om koji je, nakon što je zakulisno 1.12021 dogovorio s Plenkovićem micanje svih limita naseljavanja stranaca u Hrvatsku, sada objavio novi manifest u kojem, između ostalog, zahtijevaju – počretak masovnog uvoz stranih studenata.

    Cilj je “konačno učiniti Hrvatsku zemljom po mjeri poduzetnika” tj. naći nove izvore zgrtanja love bezbrojnim privatnim učilištima (ali i javnim) te otvoriti novi kanal uvoza strane radne snage, tj da se i gazde sveučilišta okušaju i opernate u biznisu šverca ljudi.